
√ Grosvenediger (3662 m)
√ Monblan (4810 m)
√ Ekvador-Peru (6310 m)
√ Indija (6600 m)
........................................
........................................
√ Matterhorn (4478 m)
Izveštaj
√ Damavand (5671 m)
Izveštaj
√ Gross Glockner (3798 m)
Izveštaj
√ Gran Paradiso (4061 m)
Izveštaj
|
DOM KOJI NIJE DOČEKAO SVOJ 110. ROĐENDAN
Uspomena na „Mitrovićev dom" (1902-2012)
AVALA - naša lepotica, omiljeno izletište na 20 km od centra Beograda, na inicijativu Sekretarijata za zaštitu životne sredine a po preporuci Zavoda za zaštitu prirode Srbije 2007 godine proglašena je od strane Skupštine grada Beograda za Zaštićeno prirodno dobro. Nažalost, u noći između 15. i 16. februara 2012. u vatrenoj buktinji ostala je bez „Mitrovićevog doma", objekta istorijski vezanog za početak i razvoj organizovanog planinarstva u Srbiji i najstarijeg planinarskog doma u Srbiji. Kao dugogodišnji propagator i promoter planinarstva, teško mi je pao neprocenjivi gubitak u istorijskom i fizičkom smislu. Sve to probudilo je u meni lavinu sećanja i osećanja... Za radnike koji su štitili šume Avale podignuta je zgrada koju će 1902. godine, godinu dana posle osnivanja, preuzeti prva planinarska organizacija u Srbiji – Srpsko planinsko društvo (SPD), osnovano 17. juna 1901. godine u Beogradu i osposobiti za prihvatanje planinara i gostiju, uz pružanje "... ugostiteljskih usluga ...", i to je bio, u neku ruku, prvi planinarski dom na Avali. Drugi je montažna kuća-baraka napravljena od neke vrste tvrdog kartona koju je podiglo Ministarstvo zdravlja 1925. i ustupilo SPD. Sledeće godine planinari grade drveni paviljon (treći dom). Nekoliko godina kasnije "Kartonski dom" je srušen i na njegovom mestu podignuta je drvena i zidana kuća (četvrti dom). Prvog januara 1933, posle rekonstrukcije, peti po redu dom, otvoren je u današnjem obliku, po projektu ing. Dušana Podgradskog, člana SPD, pedesetih godina dvadesetog veka, šefa Mašinskog odseka Srednjotehničke škole "Petar Drapšin" u Beogradu. Ime "Mitrovićev dom" dato je u znak pažnje prema dr Dušanu Mitroviću – Spirti, jednom od najzaslužnijih planinara Beograda između dva svetska rata, koji je umro 28. septembra 1930. na železničkoj stanici u Aranđelovcu, vraćajući se sa izleta na Bukulju. „Mitrovićev dom", zaštićen je 1981. kao Spomenik kulture, jedan je od osam istorijskih znamenitosti na Avali (Spomenik neznanom junaku, Planinarski dom „Čarapićev brest", stari-novi TV toranj, Spomenik sovjetskim ratnim veteranima, rudarsko okno iz rimskog doba - VI vek, Hotel „Avala", Spomenik palim iz Pinosave u II svetskom ratu. Na zidu, levo od ulaza, postavljena je 2. 12. 1972. uramljena slika - portret planinara, sa natpisom: "Čika Vlada - čovek sa Avale", koja predstavlja Vladimira Rajkovića, rođenog 1885, člana SPD od 1903. godine, koji se u svojim poznim godinama, kao nastariji član planinarske organizacije u Srbiji, skoro svakog dana, od česme Sakinac - Vajfertove česme, peo prema vrhu asfaltnom-serpentinskom stazom, po njemu nazvanom: Staza zdravlja – "Čika Vlada Rajković". U produžetku zida, dole potpisani, je autor stalne izložbe „Planinarski kutak" - dvadesetak uramljenih u staklu fotografija i tekstova o istoriji Avale i „Mitrovićevog doma". Svoj dopinos poklon „Zlatnu knjigu", u luksuznom povezu, za impresije posetilaca, dao je Milorad Bogdanović ovdašnji štampar. Dom i restoran bili su omiljeno sastajalište planinara nakon obilaska znamenitosti, ili po završetku obilaska jedne od sedam markiranih planinarskih staza, ili posle povratka sa jedne od četiri istorijske staze - pravca prema Avali: Jajinci - Kumodraž, Leštani, Ripanj, Resnik. Planinari su bili rado viđeni i dočekivani gosti, bez obzira na „debljnu" novčanika! Naprotiv! Tu tradiciju započeo je dugogodišnji upravnik Miroljub-Mića Jovanović (1950-2000), a nastavili njegovi naslednici. Restoran-Planinarska kuća „Mitrovićev dom", u vlasništvu Turističko-ugostiteljkog preduzeća „Avala", bio je u zakupu od strane Miomira Miše Ignjatovića, sa 25 godina staža u „Avali", čoveka - ljudine sa kojim su planinari sa radošću očekivali susret jer ih je plenio svojom ljubaznošću pri dočeku i obaveznom ispraćaju. Sticajem okolnosti poslednja organizovana grupa planinara bili su učesnici Škole visokogorstva PSD Železničar koji su nakon vežbi na snegom okovanoj Avali posetili Mišu u subotu 11. februara i uživali u ambijentu, hrani i poštovanju koje im je Miša ukazao. Na ispraćaju stojeći na vratima rekao im je: „Želim vam uspeh i dođite nam opet!". U dužem telefonskom razgovoru nakon tragičnog dodađaja Miša je zračio optimizmom: „Ne predajem se! Moja budućnost počeće u postojećem kiosku a stimulasaće me pogled na ono što je ostalo od „Mitrovićevog doma". Živeću i od uspomena na moje druženje sa planinarima i svim gostima koji su dolazili u dom!". Tuga i žalost za „Mitrovićevim domom" biće u buduće sastavni deo našeg bitisanja. Verujem i velikog broja gostiju iz Beograda, unutrašnjosti i stranaca, za istorijom lociranom na 448 mnv Avale, koja je trajala 110 godina. Staniša B. Jovanović |
