
√ Grosvenediger (3662 m)
√ Monblan (4810 m)
√ Ekvador-Peru (6310 m)
√ Indija (6600 m)
........................................
........................................
√ Matterhorn (4478 m)
Izveštaj
√ Damavand (5671 m)
Izveštaj
√ Gross Glockner (3798 m)
Izveštaj
√ Gran Paradiso (4061 m)
Izveštaj
|
SLOVENIJA, MARIBORSKO POHORJE, 10-13 NOV. 2011. Slovenija, Mariborsko Pohorje, treking po teritoriji sportskih centara „Rogla" i „Areh", Grac, Maribor, žičara...i ne zapamtih sve što smo obišli za dva dana i kakve smo sve lepote videli. Napr. „Lovrenško barje", najveće u Sloveniji, medju najznačajnijim u Južnoj Evropi po flori i fauni; specifična životna sredina biljnog i životinjskog sveta koji voli vodu pa se udružio sa nepropustivom geološkom podlogom i tako je stalno močvarno. Vodu dobija isključivo od padavina, nema pritoka ni dotoka. Ovo barje spada u visoko, a visina mu zavisi od debljine „šote" koja se stalno obnavlja trulenjem izumrlih delova biljaka i životinja, a naročito od „šotine mahovine" (sphagnum sp.), a ta šota ovde dostiže debljinu i do 290cm. Priroda se postarala da sve to ulepša i stvorila oko dvadesetak malih jezera i to na nadmorskoj visini od 1520m! Ceo predeo barja je nastao krajem ledenog doba, znači pre oko 8000 godina. Reč „šota" potiče od arapske reči „šatt" što znači malo jezero. Bilo je tu još mnogo čega, ne mogu baš sve da vam kažem, idite iduće godine da vidite, uživate i da se divite.Vreme je bilo bolje nego u mnogim julskim danima! Udarilo sunce, nigde oblačka, a družina od osmoro planinara u najboljem raspoloženju. Smeštaj medju 4 zvezdice pa kad se vratiš iz majke prirode, uživaš u dostignućima ljudske prirode – bazen, đakuzi, sauna, ...nisam baš sve popamtila. Od osmoro planinara dvojica su imala dupla i zanimanja i uloge pa ne znam baš šta im je glavno, da li planinarenje ili šofiranje. Nismo imali obeležene staze, ali smo imali onu spravicu u rukama Mandušića-Marića i ne pogrešismo ni jedan put! Kao da smo tamo, a ne u Mirijevu odrasli, pa nam nije bilo teško. Krenuli po planu u 24:00 u „Gea" miniću, udobnim da smo i noge mogli da držimo prekrštene. Stigli na prvu tačku u Grac baš na vreme za otvaranje radnji, pojeli po neki „wurst" za ručak pa teraj dalje u Maribor na kranjsku kobaju, posle toga na Mariborsko Pohorje u naše apartmane. A, ono, čisto! I tako dalje, po planu, završismo silaskom žičarom u nedlju po podne do Maribora, u naš kombić pa kući. E, da ne bismo remetili plan i stigli ranije u Bgd, zaustavismo se usput da ubijemo vreme u jednom tržnom centru gde je, naravno, bio i restoran. Po obavljenom poslu, krenusmo i u Beli Grad stigosmo oko 22h. Akcija dobro osmišljena i izvedena, ali sve što je lepo, traje krako! Ruzica Zlojutro Kuzele 15. nov. 2011. |